KAKO DEVOJČICE VOLE
U dvanaestoj devojčice vole ćutljivo i tajno kao ptice,
pa ni dan ne zna šta im se u zenicama isplete.
U četrnaestoj već mame ih čuvaju netremice:
mogle bi male, kao snovi od jastuka da odlete.
Devojčice jednako vole i u Mitrovici i na Monmartu,
vole i kad ćute, i u proleće, i kad su nepogode;
vole kao jeleni kad s planina silaze u martu,
a srce košuta kao leptir ispod breza ode.
Devojčice vile i kad i sretneš, i danima ne primetiš,
i kad pričaš s njima u tramvaju do škole,
i kad ih sasvim zabraviš, i slučajno ih se setiš,
i kad ih ikad ne poznaš, devojčice vole.
Kad devojčice vole gradom se srca proliju
kao reka, kao pesma buba u zalaske...
Kad devojčice vole, svet liči na čaroliju,
na plavu priču od Šumadije do Aljske.
Dragorad Dragičević