PONEKAD
Ponekad u šetnji, u gradu, na putu
neko ti dibaci pogled blag,
i on ti u duši, u skrivenom kutu,
ko zna zbog čega – postane drag.
Poneseš u sećanju njegovu sliku
i nadaš se nečemu ustreptalo,
iako, možda tom prolazniku
do tebe ni malo nije stalo.
I ko da živite pod istim krovom,
ne ubrajaš ga u nepoznate ljude.
A kad te ne pogleda pri susretu novom,
ko zna zbog čega – teško ti bude.
Dragorad Dragičević