S PROLEĆA DEDA ODLAZI U ŠUME
S proleća deda odlazi u šume
I sluša nešto što samo on razume.
Ne gleda k'o turista orlove i čavke,
On sluša vodu kad penje se kroz travke.
Deda u šumu k'o u misiju krene:
Mogle bi zaveru da mu spreme stene.
Možda mu je drvo na umoru neko,
Pa bi mu neko svoju tajnu rek'o.
Ulazi tako u šumu i prvo
Što uradi – on potapše drvo.
I mladi jasen, tek krenuo iz žile,
Zabeleži: tu će da izrastu vile.
Od tad jasen raste i sekiru snja
K'o čudesni most od neba do granja.
(Deda ga prosto ume da ubedi
Šta mu u životu vredi, a šta ne vredi.)
Od tada se godinema kraj jasena vrti
Dedova smeša života i smrti.
Dragorad Dragičević